Psihoterapija

Psihoterapija

Psihoterapija je ljekovit, razvojni i osnažujući proces u kojem dvoje ljudi, terapeut i klijent, kroz svoj odnos, zajedničko i pojedinačno iskustvo, osobnu odgovornost te otkrivanje i učenje kroz izmjenu emocija, misli, ideja i znanja teže postići ciljeve zbog kojih klijent dolazi u terapiju. Razlozi zbog kojih ljudi odlučuju krenuti u psihoterapiju raznoliki su. Često osoba vrlo jasno zna što želi riješiti ili postići u psihoterapiji: riješiti probleme u važnom odnosu, naučiti nositi se sa stresnom situacijom, proraditi traumu, potražiti podršku u krizi, liječiti psihičke poteškoće poput depresije, strahova, nemira, tjeskobe.

Također, ponekad na početku ne može posve jasno odrediti razlog- ono što može biti da osjeća je potreba za promjenom, podrškom, drugim mišljenjem, učenjem, novom perspektivom i kvalitetom u životu. Svi razlozi s kojima ljudi dolaze važni su i postaju ciljevi terapije, a kako se ona odvija oni se mogu produbljivati, mijenjati i nadograđivati. Ideja vodilja svakog psihoterapijskog procesa je upoznati i izraziti samoga sebe, postići veći sklad s pravim sobom i okolinom u kojoj živimo, ostvariti smislene i ispunjavajuće odnose te osjetiti snagu vlastitih izbora.

Konzultacije psihijatra

Psihičke poteškoće, poremećaji i bolesti vrlo su teška, složena i važna iskustva. Ljudi koji ih doživljavaju i trpe često govore da im je funkcioniranje vrlo narušeno, a životno zadovoljstvo, ravnotežu i sreću teško i rijetko postižu. U takvim situacijama vrlo je važno imati pristup različitim srodnim tretmanima, prvenstveno psihijatrijskim, psihološkim i psihoterapijskim.

Psihijatar ima ulogu da procijeni postoje li psihičke poteškoće, simptomi ili stanje koji upućuju na određeni psihijatrijski poremećaj ili bolest zbog kojeg se osobu upućuje u psihijatrijski tretman. Isti može biti psihofarmakološki – s lijekovima ili je psihoterapijske prirode (ili kombinirano što je uvijek preporučeno). Također, utvrđuje se treba li se osobu liječiti ambulantno ili bolnički.

Osim utvrđivanja poteškoća i načina liječenja, psihijatar savjetuje i educira osobu o njezinom stanju, optimalnom načinu liječenja i kako ga što jednostavnije i efikasno provoditi. Uči pacijenta što može očekivati u određenim situacijama, okolnostima koje potiču pogoršanje odnosno poboljšanje stanja, tijeku oporavka kao i važnosti održavanja aktivnog odnosa između pacijenta i psihijatra. Ostvaruje povjerljiv, pomagajući i podržavajući odnos koji doprinosi oporavku i potiče optimizam.

Također, poznato je da je uloga obitelji u liječenju i oporavku psihički oboljelih i onih s težim psihičkim poteškoćama velika. Održavanje aktivnog i informiranog odnosa pacijentovih članova obitelji s njegovim psihijatrom značajno doprinosi pozitivnoj prognozi. Psihijatar svojim znanjem, iskustvom i željom može pomoći obitelji ne samo da nauči o stanju i liječenju člana svoje obitelji te o načinima podrške koju mu mogu pružiti, nego im može savjetovati i kako da se nose s vlastitim strahom, tugom i anksioznošću uslijed nastalog obiteljskog stresa. Isto se može ostvariti i sa širim društvenim krugom pacijenta (prijatelji, škola, radna okolina).