Psihologija

Tko su psiholozi?

Psiholozi su prije svega stručnjaci i pomagači. Specijalizirani su za direktan i svestran rad s ljudima, a svoje postupke, metode i tehnike temelje na dubokom razumijevanju ljudskih doživljaja, ponašanja, emocija, razmišljanja i stavova. Psihologijsko savjetovanje, različiti psihološki tretmani te psihologijska dijagnostika postupci su u kojima se psiholozi ističu svojim profesionalnim vještinama u radu s ljudima s najrazličitijim poteškoćama i problemima.

Cilj tih postupaka je ostvarivanje pozitivnih promjena i nastavka osobnog rasta i razvoja ljudi s kojima rade.

Trebam li pomoć psihologa?

Odluka da s nekim podijelimo svoju životnu priču, iskustvo, događaje, emocije i na kraju, poteškoće i probleme vrlo je osobna, intimna i često zahtijeva barem malo hrabrosti.

Svoje živote u priči dijelimo s obitelji i prijateljima, pa i sa samima sobom kako bismo osjetili potrebnu podršku i zaista, najčešće je to dovoljno. Međutim, ponekad prolazimo kroz teške, neugodne, stresne situacije te probleme koji u tom trenutku nadilaze nama poznata rješenja i ono što nam mogu ponuditi naši najbliži. Kada se to dogodi, važno je promisliti što drugo možemo poduzeti za sebe kako bismo si pomogli, pokrenuli se, postigli zdraviji život i nastavili osobni razvoj.

Jedna od tih mogućnosti je potražiti susret sa psihologom.

U čemu mi psiholog može pomoći?

Situacije koje ljudi često navode kao razlog da potraže pomoć psihologa su:

  • Problemi ili krize u odnosima s bliskim i/ili važnim ljudima;
  • Problemi s proradom gubitaka- smrt bliskih osoba, razvod, gubitak posla…;
  • Problemi u vezi s novonastalim ili dugotrajnim obiteljskim poteškoćama;
  • Teško nošenje s promjenama u životnim/razvojnim fazama, stilu života te donošenjem važnih odluka;
  • Oboljenje (fizičko, psihičko);
  • Teško nošenje sa svakodnevnim životnim zadacima i odgovornostima.

Poteškoće koje ljudi često osjećaju i navode kao razlog da potraže pomoć psihologa:

  • Osjećaji depresije, tuge, beznadnosti i besmislenosti;
  • Osjećaji tjeskobe, nesigurnosti, straha i panike;
  • Osjećaji napetosti i stresa;
  • Osjećaj blokiranosti, manjka energije, ideja i kreativnosti;
  • Osjećaj bezvrijednosti, niskog samopoštovanja i samopouzdanosti;
  • Krizna stanja;
  • Osjećaj težnje za samoupoznavanjem i samoizražavanjem, promjenama i pronalaskom smisla života;
  • Osjećaj težnje za ostvarivanjem dubokih i autentičnih odnosa s drugim ljudima.

Što je to psihologijsko savjetovanje i kako izgleda susret sa psihologom?

U psihologijskom savjetovanju, osoba koji traži psihologijsku pomoć – klijent te psiholog kroz razgovor, slušanje, empatiju i povjerenje pokušavaju utvrditi što je potrebno učiniti kako bi klijent postigao svoje ciljeve. Ciljevi su različiti i osobni, ali u suštini svakog je klijentovo zdravije emocionalno funkcioniranje, razjašnjenje vlastitih razmišljanja i stavova, mijenjanje ponavljajućih, štetnih i neefikasnih ponašanja u nove, pomagajuće i zadovoljavajuće načine nošenja s problemima, otkrivanje vlastitih snaga te nastavak bogatijeg života s novom perspektivom.

Susret sa psihologom je prvenstveno susret dviju osoba. U tom odnosu se, kroz posve ljudski, empatičan, stručno vođen razgovor i međusobni doživljaj, ostvaruje zona sigurnosti, povjerenja i odgovornosti za dijeljenje emocija, stavova, ideja, razmišljanja i ponašanja. Cilj je postići odnos u kojem klijent vlastitim tempom upoznaje, otkriva i izražava svoje potrebe, želje, emocije, poteškoće i prepreke, a psiholog ih prepoznaje, prihvaća i potiče daljnji rad na njima do postizanja postavljenog cilja.

Psihologijska procjena

Psihologijska procjena je postupak utvrđivanja razvijenosti osobina, sposobnosti i specifičnih psihofizičkih stanja kod djece i odraslih. Psihologijsku procjenu rade isključivo psiholozi i to primjenom psihologijskih testova i intervjua. Sve faze postupka vođene su od strane psihologa standardiziranim pravilima: od pripreme, uvođenja i upoznavanja klijenta s postupkom procjene i njezinom svrhom, provođenjem testiranja ciljanim testnim materijalom, vođenjem svrhovitog intervjua i na kraju, sažimanjem dobivenih podataka u nalaz i mišljenje. Također, svaka etapa procjene podliježe etičkom kodeksu psihologa- uz zaštitu dobrobiti osobe s kojom radimo. S tim u skladu, iako sve procjenjivačke i testne situacije u kojim se nađemo u životu mogu izazvati određenu neugodu i tjeskobu, u psihologijskoj procjeni dužni smo učiniti sve kako bi svojim klijentima omogućili poznate i mirne uvjete postupka kroz koji prolaze.

Svrhe i razlozi upućivanja osoba na psihologijsku procjenu različiti su: klinički i zdravstveni (najčešće se osoba upućuje od strane liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika), za potrebe medicine rada (u sklopu dobivanja liječničkih uvjerenja), za potrebe socijalne skrbi (različiti postupci Centra za socijalnu skrb), prilikom zapošljavanja i napredovanja (tzv. selekcijska) te različite procjene djece (u školi, vrtićima, zdravstvenim ustanovama).